Znate li za projekte koji redovno dobivaju nagrade i medijsku pozornost te pohvale javnosti – Zagreb Burger Festival, Fuliranje (ove godine kod Esplanade)…? Iza njih stoji Hana Klain, stručnjakinja za komunikacije i prevoditeljica te vlasnica Klain PR-a. Po zvanju je talijanist i lingvist, a završila je i Londonsku školu za odnose s javnošču. Radi na velikim projektima poput već spomenutih te je poduzetnica već više od sedam godina. Nama je rekla kako je njen recept za uspješno poduzetništvo: upornost, zahvalnost i vjera u sebe uz prstohvat kreativnosti. Više u nastavku.
- ŽIN: Kako ste krenuli u vlastiti biznis? Opišite nam svoj poslovni put.
Hana: U poduzetničkim sam vodama već sedmu godinu i nakon radnog iskustva u agencijama, manjim tvrtkama i korporaciji – poželjela sam okušati se u poduzetništvu.
Naime, poduzetnicu vodi ideja i spoj osobne energije i stečenih znanja koja će tu ideju oživjeti.
Od svih poslova koje sam radila, istaknula bih iskustvo koje ću uvijek pamtiti, a to je rad u misiji organizacije Ujedinjenih Naroda, UNPROFOR-u, u njihovom stožeru u Zagrebu. Naime, rad u multikulturalnoj i multinacionalnoj zajednici mnogo te toga nauči – od tolerancije, razlike među ljudima, običajima, poslovne etike, uglavnom – benefit for life.
Kao jedinstveno iskustvo mogu izdvojiti i HRT. Zapravo, potreba za promjenom javila se nakon osmogodišnjeg rada u Biovegi, tvrtki koja je tada zapošljavala stotinjak djelatnika. Kad sam shvatila da se ne mogu više profesionalno razvijati, odlučila sam okušati se u poduzetništvu.
Kako biste se bolje osjećali ulaskom u nešto ipak nepoznato, dobro je imati barem jednog klijenta. Tako je mene već čekao mjuzikl Orašar, najnoviji projekt kazališta Teatar Aplauz, u režiji Lane Blaće i Marka Jurage, a u izvedbi ansambla kazališta Komedija, kojeg sam odradila s velikim veseljem.
Upravo sam ušla u sedmu poduzetničku godinu i nisam ni trenutka požalila što sam se upustila u nepoznato, a poduzetništvo je nemoguće bez vjere u sebe i vlastitu ideju, upornosti i zahvalnosti.
- ŽIN: Iza sebe imate niz uspješnih projekata poput Fuliranja, Zagreb Burger Festivala… Kako ste se odlučili baviti baš PR-om?
Hana: Sa šesnaest godina gledala sam jedan američki dokumentarac o PR-u i rekla roditeljima da ću to ja raditi. Oni su umrli od smijeha uz komentar da toga nema kod nas, da je to opet neka američka izmišljotina.
Kad sam upisivala fakultet, nije bilo studija odnosa s javnošću pa sam završila talijanski jezik i opću lingvistiku. Za vrijeme studija, ugledala sam u jednom časopisu najavu za Londonsku školu za odnose s javnošću koja je otvarala podružnicu u Zagrebu, uz strane predavače. Prva sam se upisala u školu. Uložila sam svu ušteđevinu i izazvala ekipu u slovenskoj PR agenciji, vlasnika licence, da me prime ako ću imati najbolje ocijenjen ispit.
Ta je agencija postala moje prvo radno mjesto u struci. U njoj sam, osim od iskusnih vrhunskih stranih stručnjaka, imala mogućnost učiti i od Slovenaca s puno utakmica u nogama. Što se tiče projekata u organizaciji kreativne agencije Kokoš ili jaje, do te je suradnje došlo sasvim slučajno. Osmislili smo vrlo sličan projekt, upoznali se i nastavili surađivati. Vodim komunikacije festivala već pet godina i baš smo prošle godine obilježili 10. obljetnicu Fuliranja.
- ŽIN: Na koje projekte ste izuzetno ponosni? Izdvojite neke.
Hana: Jako mi je teško izdvojiti samo nekoliko projekata, jer ponosna sam baš na sve.
Interesantno je bilo raditi PR prilikom dolaska Jose Carrerasa u Pulu. Njihov menadžment ima toliko pravila da je trebalo paziti na milijun sitnica.
Pet godina bila sam i dio tima koji je radio projekt Ana u Gradu – gdje se u pet ujutro dočekivao izlazak sunca na dubrovačkom Srđu uz koncert Ane Rucner.
No, vrlo često se dogodi da ne radim samo PR, već se uz prevođenje i marketinške aktivnosti, ponekad uključe i scenaristički izazovi.
Tako sam za klijenta, TZ Bola, pripremila scenarije za videa u kojima su glavne zvijezde lokalni stanovnici. Ta se kampanja, Naše bolske priče, razvijala kroz tri faze i naišla na jako dobar odaziv publike. Osvojila je već 3 nagrade, od kojih jednu na prestižnom sajmu turizma ITB Berlin.
Uvijek je poseban izazov komunikacijski pripremiti event za dan ili dva, kao što je to bio slučaj s pilot domjenkom i pilot svadbom, o čijim je rezultatima ovisilo smanjenje COVID mjera u Hrvatskoj, te s nekim protokolarnim događajima.
- ŽIN: Za one koji nisu sigurni što stručnjaci za PR rade – možete li navesti neke primjere, kako izgleda jedan vaš rad na projektu?
Hana: PR pomaže predstaviti vas, vašu tvrtku ili projekt, zainteresiranim javnostima na najbolji mogući način, pomaže ispričati vašu priču i zainteresirati medije ili neku drugu skupinu za nju.
Često se zakup prostora u medijima miješa s PR-om, a zakup je zapravo plaćeni prostor u medijima u kojem možete objaviti i vijest da je krava dobila krila i za to platiti.
Kod PR plasmana neke teme u medije najvažnija je vaša vještina da zainteresirate novinara za vašu temu, da je obradi i predstavi na korektan i zanimljiv način.
No, PR nisu samo odnosi s medijima, to su i odnosi s internom javnosti (radi li se o nekoj tvrtki ili kompaniji) zatim lobiranje (česti alat u političkom PR-u), krizno komuniciranje u slučaju npr. nekih nesreća, odnosi s financijskom javnosti, podrška lansiranju nekog proizvoda na hrvatskom tržištu i zapravo još mnogo toga.
Nijedan radni dan za mene nije isti. Ponekad su to sastanci, a ponekad pripremam tekstove za web stranice nekog poslovnog subjekta. Ponekad je to višesatni boravak na Festivalima i provedba komunikacijskih aktivnosti s predstavnicima medija, a ponekad osmišljavanje teksta za radijski spot.
Nedavno sam se bavila pripremom klijenta za nastup na televiziji, a prije više od jednog mjeseca sam vodila komunikacije jednog Foruma. Nadam se da će ljudi dobiti priliku upoznati se s PR-om i osvijestiti da se radi o iznimno složenom i ozbiljnom poslu te da je vrlo, vrlo daleko od tzv. šampanjac profesije.
- ŽIN: Mislite li da su hrvatske firme prepoznale važnost PR-a? Možete li nam reći nešto više o tome (smatrate li da situacija može biti i bolja)?
Hana: Danas je situacija mnogo bolja nego prije 15-ak godina. Pogledamo li vrtoglavi rast PR agencija, kao i onih za komunikacijski menadžment, očito postoji i potreba na tržištu za ovom vrstom usluge. Mnoge tvrtke koriste usluge više agencija istovremeno ili imaju stručnjaka za komuniciranje unutar tvrtke i dodatno angažiraju agenciju.
Uvijek može situacija biti bolja, osobito ako se postave vrijednosti i pravila struke. Svi znamo da ne možete biti neurokirurg ni liječnik ako niste završili medicinski fakultet (osim svima nam dragog dr. Housea).
Isto tako, ne bi se svatko trebao baviti PR-om, ipak je potrebno stručno znanje, zatim dobro poznavanje medijske scene, opća kultura, pismenost i slično.
Važno je klijentu objasniti što može očekivati od suradnje s vama jer su ponekad očekivanja nerealna.
To naravno nije slučaj sa stranim korporacijama koje angažiraju profesionalce jer postoje korporacijski standardi u kojima je točno definirano kakve učinke žele postići. Zanimljivo je napomenuti da velike korporacije svoje PR čelne ljude upućuju na state of art psihološka testiranja jer im je bitno da kao feedback imaju stručnu potvrdu da su izabrani profesionalci u profesionalnim ulogama koje im karakterno i sukladno psihološkim profilima odgovaraju. Nažalost, nije dovoljno dobro za organizaciju, instituciju ili projekt da netko ima samo dobru volju pa da se upusti u ovaj posao.
- ŽIN: Koliko su odnosi s medijima bitni za male biznise? Kako ostvariti i održavati dobru suradnju s njima?
Hana: Ovisi o kakvom se biznisu radi. Ako je poslovanje usmjereno prema npr. poslovnim korisnicima – onda postoje puno bolje opcije kao što je LinkedIn ili neki drugi kanali koji će kvalitetno predstaviti poslovanje.
Uvijek je važno znati kome se obraćate, koji su vam ciljevi, koje poruke želite iskomunicirati i kojom dinamikom. Ovo, i još mnogo drugih elemenata, dio su komunikacijske strategije koju je uvijek dobro napraviti kako bi se definiralo spomenuto.
Jednokratni event može polučiti samo kratkotrajni interes, a brend i imidž je potrebno graditi godinama.
No, jako je važno da se mali poduzetnici znaju kvalitetno predstaviti i tako zainteresirati javnost za sebe i svoje poslovanje. Neki poduzetnici to će učiniti vrlo kreativno, no ima ih dosta koji jednostavno ne znaju kako bi se predstavili, a to je jako jako važno.
- ŽIN: Jeste li imali neke poslovne izazove? Kako ste se nosili s njima?
Hana: Mnogo njih – ako pod izazovom smatrate neočekivane situacije.
Na jednom press putovanju u slovenski rudnik/muzej, kamerman nije htio ući u lift, koji se spuštao do rudnika, jer je klaustrofobičan. Redakcija je unaprijed dobila sve informacije, uključujući i vožnju liftom, no eto on nije pročitao najavu. Na svu sreću, uskočio je jedan kolega koji je znao snimati.
Druga zgodna situacija je bilo potpisivanje ugovora za jednu pivovaru s bavarskim princem, Luitpoldom Bavarskim. Naime prevoditeljica je sat vremena prije početka javila da je bolesna i više nije bilo vremena za novu osobu pa se trebalo prihvatiti prijevoda. Ono što je iznimno važno u odnosima s javnošću je fleksibilnost i brzina reagiranja. Klijenti su ponekad neodlučni ili mijenjaju mišljenje i treba se moći brzo prilagoditi.
- ŽIN: Što biste rekli – koji faktor ili faktori su ključni za uspjeh u poduzetništvu?
Hana: Treba vjerovati u sebe jer ako toga nema, sve je po meni uzalud.
Isto tako, treba znati što se točno želi raditi, a ako niste sasvim sigurni što bi to bilo, uvijek vam mogu pomoći kolege ili npr. Kristina na savjetovanju.
Treba moći prepoznati je li netko za poduzetništvo ili nije jer se ne mogu svi nositi s neizvjesnošću koja je česta, mnogobrojnim promjenama, iznimnom dinamičnošću i slično. Neki ljudi sjajno funkcioniraju u velikim sustavima s definiranim radnim vremenom i to je sasvim u redu.
Prije svega, mislim da treba obaviti razgovor sa samim sobom i vidjeti koliko su vam važne vrijednosti koje poduzetništvo donosi, kao što su sloboda da radite odakle i kada želite, mogućnost odabira klijenata s kojima želite raditi i slično.
No, i kad vam sjajno krene posao, treba ostati zahvalan i skroman i doprinositi svojoj zajednici. To može biti bilo koji od vama bliskih načina: financijski, savjetom ili slično, jer ne zaboravite dobro se uvijek vraća dobrim. Želim sreću svima u poduzetničkoj avanturi.
