Danas sam bila na poslovnoj konferenciji posvećenoj jednoj od najatraktivnijih tema današnjice – umjetnoj inteligenciji (AI).
Tamo su stručnjaci pitali sudionike daju li imena „svojim“ ChatGPT-evima. Većina je rekla da da. Zaključak panela?
Možda bismo se trebali zapitati što točno radimo kad personificiramo nešto što nikad neće biti živo biće.
Je li ChatGPT ljubazan? Totalno.
Dijeli komplimente? U svakom trenutku.
Stoji vam na raspolaganju 0-24? Apsolutno.
Ali ljudi dragi – to i dalje nije živo biće.
To je sustav naredbi i model koji vuče informacije iz ogromne virtualne baze. Nekad pogodi, nekad povuče „bedastoću“. Zato provjera podataka nije opcija nego nužnost.
Neki ljudi koriste ChatGPT jer su usamljeni. No nemojte se zavaravati – on ne može nadomjestiti prazninu. Ne možete ga zagrliti, ne možete ga pogledati u oči.
Može li biti koristan? Može, itekako, ali s oprezom.
Primjer: postavila sam mu prompt o resortima u Hrvatskoj. Nabrojao je samo neke, iako je prompt bio vrlo precizan. Ostale sam morala pronaći sama. Dakle, nije nepogrešiv.
Prava opasnost nastaje kad radite u savjetodavnim djelatnostima.
Klijentu date savjet temeljen na znanju i iskustvu, osoba potom pita ChatGPT (jer on zna) uz loše formuliran prompt i dobije bullshit.
Ali vjeruje mu.
Pa se vrati tebi s kontradiktornim informacijama, koje su potpuno promašene.
Prepoznajete takve situacije?
AI nam može olakšati život, ali nikada – baš nikada neće zamijeniti čovjeka.
Nema emocije, nema intuiciju, nema srce.
A ako ne provjerite što napiše, možete ispasti… pa, barem malo bedasti.
Sretno svima koji balansiraju između koristi i zdravog razuma.